četvrtak, 25.05.2006.
ABRAKADABRA
ABRAKADABRA
Jedna od magicna formula. Dok jedni smatraju da rijec potjece od hebrejskog 'abreg ad habra' što znaci: 'uputi svoju munju do smrti', drugi tvrde da joj je porijeklo od kaldejskih riječi 'abada ke davra', što znači 'nestani kao riječ'.
Hebrejski su čarobnjaci magičnu formulu Abrakadabra koristili u liječenju groznice, izgovarjući je na dva način:
1. Abrakadabra, Abrakadabr, Abrakadab, Abrakada, Abrakad, Abraka, Abrak, Abra, Abr, Ab, Ab, A;
2. Ab Abr Abra Abrak Abraka
Abrakal Abrakala Abrakal
Abraka Abrak Abra Abr Ab
Tijekom cijelog srednjeg vijeka smatralo se da je magična formulu Abrakadabra dovoljno pravilno izgovarati ili na privjesku nositi oko vrata da bi se čovjek zaštitio od bilo koje bolesti. Posebno je, navodno, bila djelotvorna u liječenju groznice a onaj tko bi je nosio kao amajliju bio je zaštićen od zlih sila koje su mu, prema vjerovanjima, mogle nauditi. Neki autori ističu da se formula Abrakadabra oslanja na prastari simbolizam, koji se povezuje s jednim od imena Mitre, boga sunca i prinositelja žrtve i spasitelja.
ABRAKADABRA
ABRAKADABR
ABRAKADAB
ABRAKADA
ABRAKAD
ABRAKA
ABRAK
ABRA
ABR
AB
A
- 18:54 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.05.2006.
Tajne iščezlih civilizacija: Anasaze
Velicanstvene rusevine
Komunikacije na velike daljine, savršene opservatorije, vodovod, mreža kamenih cesta, veleljepne građevine sa više od hiljadu pa i dvije hiljade soba, gradovi koji su funkcionirali kao urbane sredine, visoko razvijena poljoprivreda... Ko su bili Anasazi i gdje su nestali?
Ujahavši u kanjon Chaco, svojevremeno je zabilježio Thomas Y. Canby u svojoj izvanrednoj reportaži 'Anasazi - zagonetka u ruševinama', svojevremeno objavljenoj u uglednom američkom magazinu 'National Geographic', fotograf William Henry Jackson (Viljem Henri Džekson) je zaustavio mazgu i znatiželjno se osvrnuo unaokolo. Bio je iznenađen prizorom kojeg je ugledao. Sa sasušenog dna kanjona Chaco uzdizale su se ruševine nekada veličanstvenih građevina - ostaci davno iščezle kulture!
Otkud ruine u ovoj pustoši?!
Koliko je znao,ovaj sjeverozapadni dio teritorije Novog Meksika bio je oduvijek gola pustinja, bijedni dom za nekolicinu osiromašenih pastira iz indijanskog plemena Navaho!...
Bilo je to davne 1877. godine i tada se prvi put u historiji bijeli čovjek susreo sa zagonetkom zvanom Anasazi.
Tajanstveni ostaci
Slavni slikar starog američkog Zapada William Henry Jackson bio je više nego zadivljen monumentainošću kamenih ruševina. Samo za izgradnju jedne građevine, izračunat će kasnije Jackson, zagonetnim drevnim neimarima je bilo potrebno da dovuku, isklešu i ugrade više od trideset miliona komada kamena. A takvih kamenih građevina i konstrukcija bilo je najmanje deset!
Ko su bili ti genijalni drevni graditelji? Kojem narodu su pripadali ljudi kojima su bile neophodne zgrade sa više od petsto soba? Gdje je i kako nestao?
Tih dana je iskrsavalo isuviše velik broj pitanja da bi ih uspio razriješiti siroti fotograf. Zadivljen i zbunjen, u čudu kakvo do tada nije doživio, Jackson je krenuo dalje, u Hovenweep (Hovenvip) gdje je doživio novi šok. Otkrio je nove grandiozne ruševine sa mnogim kamenim kulama koje su se protezale na liniji Kolorado - Utah. Posjetio je kanjon Chelly (Čeli), u Arizoni, veličanstvenu galeriju kuća u crvenim stijenama i divio se likovnoj umjetnosti u kamenu kakvu do tada u životu nije vidio. Ali, ni tu se nije dugo zadržao. Stari znatiželjnik krenuo je dalje, u nova otkrića.
Na svom uzbudljivom putovanju kroz Četiri ugla, William Henry Jackson je pronašao srce kulture zagonetnih Anasaza. Njihova postojbina – kako je kasnije utvrđeno - bila je veća od Kalifornije i protezala se od istoka Rio Grande do zapadnog dijela Nevade, od srednjeg dijela Novog Meksika i Arizone pa sve na sjever do dalekog Kolorada i Utaha.
Brojne enigme
Iz dana u dan stari je fotograf bio sve sigurniji da su pripadnici Anasaza na mnogim mjestima ove oblasti iza sebe ostavili nerješive enigme. Među njima i ove:
· U borbi da održe žito u ovoj suhoj zemlji, Anasazi su se izdigli na kulturni nivo koji nisu nikada uspjeli da dosegnu drugi prahistorijski narodi sjeverno od Meksika!
· Anasazi su podizali nastambe za više porodica koje po monumentalnosti nisu imale premca u Americi sve do 1870. godine!
· Iako nisu poznavali točak, niti su imali životinje za vuču, oni su ispresijecali svoju zemlju hiljadama kilometara starih kamenih cesta.
· Da bi se mogli uspješno baviti poljoivredom, konstruisali su ingeniozne sprave za navodnjavanje i kontrolu vode u vrijeme kišnog i sušnog perioda!
· Kao i drugi narodi tog vremena i Anasazi iz kanjona Chaco su svoj kaledar zasnivali na pažljivom posmatranju solarnih ciklusa.
· Da bi uspjeli pratili sezonske progresije Sunca, postavili su solarnu opservatorije na vrhu Fajada Butte (Fajad Bate), na preko 1.300 metara visok vrh koji poput oštrog bajoneta izbija sa dna kanjona.
· Spiralne šare, urezane u stijenu, hvatale su zrake svjetlosti između drugih stijena savršeno precizno u vrijeme solisticija i ekvinocija. Ovaj 'sunčev bodež', koji je 1977. godine otkrila umjetnica Anna Sofaer, danas se smatra najsavršenijim astronomskim sistemom na području američkog prahstorijskog jugozapada!
· Da bi što jednostavnije komunicirali na daljinu, između udaljenih gradova i naselja, pripadnici zagonetnih Anasaza su uspostavljali specijalni signalni sistem, svojevrsnu azbuku za komuniciranje putem odbijanja sunčeve svjetlosti od velikih ogledala pravljenih od liskuna!
Šta se desilo?
Komunikacije na velike daljine, savršene opservatorije, ingeniozne naprave za kontrolu, navodnjavanje i distribuciju tekuće vode, misteriozna mreža kamenih cesta, veleljepne građevine sa više od hiljadu pa i dvije hiljade soba i prostora za različite namjene, gradovi koji su funkcionirali kao urbane sredine i zadovoljavali potrebe desetina hiljada stanovnika, visoko razvijena poljoprivreda...
Ko je bio taj zagonetni narod što je u mraku američke prahistorije dosezao blistave vrhove civilizacije? Odakle je došao i od koga je naslijedio sva ta nevjerovatna znanja? U što je vjerovao i kojim se bogovima molio?
Pitanja... Bezbroj pitanja...
Kuda su i zašto iščezli Anasazi? Šta se dogodilo sa zlohudim stanovništvom Point of Pinesa? Zar je odista dvadeset hiljada ljudi, žena i djece tek tako, iz čista mira, moglo da nestane u jednom jedinom trenutku?!... Nestali u ništavilu?!...
Iza sebe nisu ostavili nikakvu poruku, nikakav jasan trag. Nisu bježali u panici niti su organizovano napustili svoje domove. Sa sobom nisu ponijeli ništa, čak ni ono što su smatrali posebno dragocijenim. Nisu birali odjeću, nisu odnijeli nakit, nisu iza sebe pogasili ognjšta...
Doima se, dakle, da žitelji Borovog vrha nisu svjesno i planirano napustili svoje domove. Čini se da su oni uistinu iznenada nestati, ostavljajući iza sebe nerješivu zagonetku!
- 16:16 -
četvrtak, 18.05.2006.
Tajne iščezlih civilizacija: Anasaze
Prokletstvo vatre
Stoljecima su gradovi Anasaza tiho umirali. Djelovali su nestvarno, poput ukletih varoši. Tako je bilo sve dok se medju njihove zidine nisu uselili Navaho Indijanci koji su vjerovali da su naselja podigli neki prastari stranci. Iza ovog vjerovanja krije se još jedna misterija...
Ko su, zapravo, bili 'neki prastari stranci'?
Da li zanimljiva legende i predanja Navaho Indijanaca pamte i neki drugi, još zagonetniji narod, koji je obitavao na ovim prostorima i koji je pospiješio razvoj kulture Anasaza?
- Samo mali broj arheoloških nalazišta govori nam danas o prvim naseljima Anasaza - kaže dr W. James Judge (Džejms Džadž), direktor Centra Chaco pri Sveučilištu New Mexico. - Oni su domove pravili raščišćavajući plitke uvale i natkrivajući ih nepromočivom nadstrešnicom koju su pravili od grmlja i blata. Njihova grnčarija izuzetne ljepote i praktične vrijednosti bila je od blata i pruća, pletenog gusto i čvrsto tako da su posude mogle održavati čak i vodu.
U stalnom pokretu
Prema najnovijim istraživanjima negdje početkom šestog stoljeća Anasaze su napravile tri sudbonosna koraka. Zahvaljujući uticaju naroda mongolske kulture(?!), umjetnost pravljenja grnčarije dosegla je vrhunac. Iz još uvijek nejasnih izvora dobili su luk i strijelu i napravili prvu sjekiru sa drvenom drškom. Istodobno, poljoprivreda je postala važna a zasnivala se na uzgoju kukuruza, tikve i graha, što je donosilo potrebne proteine njihovoj oskudnoj ishrani.
- Izgleda da je jedan od njihovih najvećih neprijatelja bila vatra - smatra Al Lancaster (Lankaster), koji je više od 50 godina istraživao Anasaze. - Ognjište se u svakom domu nalazilo samo oko 1,90 metara ispod plafona koji je bio od granja i grmlja. Zbog toga je veliki broj kuća koje sam otkrio bio je spaljen...
Nisu li stanovnici zlohudog Point of Pinesa u kobnom danu ili noći o kojima ne znamo ništa završili u katastrofalnom požaru?
Ne. Nikako!
Ostaci ruševina Borovog vrha to dokazuju. Ipak, česti požari odnosili su žrtve. U jednom zgarištu u naselju Kula Kiva pronađeni su ostaci pedesetero izgorjele djece, a jara koja je tom prilikom očito orgijala, naprosto je - istopila pijesak!
Ali, Anasazi nikada nisu dugo ostajali na jednom mjestu. Poput Maja, bili su u stalnom pokretu. Napuštali su stara ognjišta i podignute gradove i odlazili za ugodnijom klimom (?!) i plodnijom zemljom (?!).
- Gotovo sva naša dosadašnja iskopavanja - kaže Kenneth L. Peterson (Kenet) iz Arheološkog muzeja Dolores u Koloradu - pokazala su da je u osmom stoljeću u dolini rijeke Dolores živjelo dvije do tri hiljade ljudi, a već u sljedećem stoljeću gotovo svi su nekamo otišli!
Kamo i zašto?!...
- Napustili dolinu i, izgleda, nastanili se na nekom drugom mjestu – odgovara Peterson. - Mislim da se to dogodilo zbog klimatskih promjena, iznenadnog pada ljetnih temperatura. Česte promjene boravišta dalo je Anasazima karakter - 'urbaniziranih nomada'!
Fenomen Chako
Godine 919. narod Anasaza podižu jedan od svojih najljepših urbaniziranih naselja – veličanstveni grad Pueblo Bonito. Smjestili su ga na posebno izabranom mjestu, u nepristupačnom kanjonu Chaco na mjestu gdje su stoljetne vodene bujice i protoci napravili prirodne tokove i žljebove, kroz koje je tokom cijele godine oticalala voda. Naselje je podignuto u negostoljubivom ambijentu, na tri prirodne terase, a mnogobrojne kamene građevine različitih namjena govore u prilog već oformljenog arhitektonskog izraza. Ipak, gradnja je iz nepoznatog razloga ubrzo utihnula i gotovo zamrla.
Šta se dogodilo, to danas niko ne zna.
Možda je taj graditeljski predah, kako pretpostavlja Thomas Y. Canby, značio prikupljanje snage i umijeća, period u kome su Anasazi zatezali kulturni luk koji će njihovu civilizaciju izbaciti do neslućenih dimenzija. Jer, kada su ušli u jedanaesto stoljeće, ljudi iz kanjona Chaco uveliko su odbacili spone prošlosti i započeli novo poglavlje - epohu transcedentne veličine poznate kao - fenomen Chaco!
- Postojala je zapanjujuća šličnost između monumentalnih zdanja koja su podizana u sljedećih 130 godina - tvrdi istraživač dr Džadž. -Uprkos dugom periodu gradnje, graditelji su postizali izuzetnu uniformisanost dizajna, tako da su mnoge građevine bile nalik jedna dragoj gotovo kao jaje jajetu!
Kada je bio završen, Pueblo Bonito je imao oko 650 prostorija i bio je najveća i najkompleksnija građevina u svijetu zagonetnih Anasaza.
Mnogi nalazi koje su tokom minulih godina otkrili američki arheolozi ukazuju na svakodnevnu aktivnost pripadnika ovog naroda. Hiljade bobica od tirkiza govore o vještini anasaskih zanatlija koji su brusili ovaj kamen kako bi, naj-vjerovatnije, trgovali sa pripadnicima meksičkih civilizacija. Neupućeni u metalurgiju, Anasazi su »uvozili« nevelika bakrena zvona, ali su nabavljali i živopisne ara-papagaje, koji su bili izuzetno cijenjeni zbog šarenog perja!
U vrijeme dok su podizali velika naselja, Anasazi su instalirali i brojne naprave za dovod i kontrolu vode.
- Ono što smo do sada otkrili govori u prilog da je sjeverni dio kanjona najvjerovatnije bio prekriven irigacionim poljima - objašnjava znanstvenik dr Gwinn Vivian (Gvin Vivien) iz Muzeja države Arizona u Tucsonu (Tuson). - Izvori vlažnosti bili su nesumnjivo vodeni kanali sa rubova, koji su se beskorisno cijedili niz zidove kanjona. Ono što nas iskreno oduševljava jeste što su pripadnici Anasaza sa veličanstvenim sistemom kapala i brana uspjeli da kontroliraju i distribuiraju svaku kap vode – genijalan način navodnjavanja bez rijeke!
Ceste bez točka
U zanimljivom izvještaju iz 1970. godine dr Gwinn nije krio svoje čuđenje: Anasazi su na svom području podigli stotine i stotine kilometara kamenih cesta nerjetko širokih blizu deset metara! Zašto je narod koji nije znao za točak i koji, naravno, nije imao nikakvih vozila, zašto je, dakle, taj i takav narod izgradio cijelu mrežu grandioznih puteva?! Zašto su mu ceste uopće bili potrebne?!
Opet nailazimo na zid neprobojnih pitanja i enigmi.
- Putevi su po pravilu građeni pravolinijskt, bez obzira na konfiguraciju terena i moguće prepreke - objašnjava arheolog John Stein (Džon Štajn). - Bili su široki nešto više od devet metara, ali kako je vrijeme učinilo svoje, većina tih cestovnih pravaca danas nije uočljiv sa zemlje. Da bismo ih otkrili morali smo cijelo područje detaljno snimiti iz zraka ili pratiti ostatke drevne grnčarije koja je ostajala duž putnih pravaca.
Pažljivo analizirajući mnogobrojne snimke iz vazduha, Grethen Senter Obenauf je identifikovala blizu hiljadu kilometara mogućih puteva, ali se smatra da su mnoge ceste još uvijek neotkrivene. Pet većih drumova vode prema Pueblu Alto, monumentalnoj kamenoj ruševini od stotinu prostorija što je podignut na rubu kanjona za koji neki znanstvenici smatraju da je služio kao trgovački centar. Začuđuje još nešto: ponekad dvije ceste idu paralelno i nije jasno čemu su služile. Na jednom mjestu takozvani Veliki sjeverni put se račva u četiri odvojene saobraćajnice znatno šire od velikog broja današnjih autostrada!...
Pitanja, pitanja...
Iako nije sasvim potvrđeno, mnogi američki arheolozi vjeruju da su pripadnici kulture Anasaza dugo vremena održavali prisne trgovačke odnose sa kulturama Meksika - Majama, Astecima i Toltecima.
- Meksičke kulture su sa Anasazima imale i mnogo zajedničkih ekonomskih ciljeva - tvrdi dr Charles C. Di Peso (Čarls), direktor Fondacije Amerind, a jedan drugi znanstvenik, istraživač kolosalnih ruina Casas Grandes (Kasaš), u blizini sjevernog Meksika, dr Di Peso vjeruje da je trgovina tirkizom i drugim egzotičnim predmetima bila dio svakodnevnosti u vrijeme kada su Anasazi doživljavali procvat svoje kulture.
»Meksičku vezu« podržava još jedan istraživač, arheolog Alden Hayes (Elden Hejs):
- Previše toga se zbilo u kratkom vremenskom intervalu da bi se moglo objasniti postepenim razvojem jedne kulture - objašnjava svoju teoriju Alden Hejs. - Skok od jednospratnih do petospratnih građevina, izgradnja prostranih kamenih drumova i savršenih sistema za navodnjavanje, fascinantnih kamenih opservatorija, kompleks savršenije društvene organizacije... - ne može se prihvatiti bez stanovitog vanjskog uticaja.
Ali, time se, ipak, ne može objasniti baš sve.
Anasazi su iza sebe ostavili toliko zagonetki da će ih znanost rješavati i sljedećih godina, pa i decenija. Zašto, recimo, u najvećim gradskim centrima Anasaza ima veoma malo grobova? Zbog čega su pravili puteve sa više paralelnih traka? Čemu su služile mamutske građevine od preko hiljadu soba? Ko su bili neimari koji su, reklo bi se, poznavali gotovo sve tajne građevinarstva?...
Beskrajna ogrlica enigmio ne završava se u ukletim ruševinama Point of Pinesa, jednog od značajnih naselja kulture Anasaza, čiji su stanovnici - djeca, žene, ljudi i starci, dvadeset hiljada zlosrećnika - nestali bez traga i glasa u jednom jedinom danu ili noći. Naprotiv, zagonetna sudbina žitelja Point of Pinesa samo je jedna u nizu zagonetki vezanih za ovaj srednjoamerički narod.....
Ako želite da napišem nastavak,kažite i u sljedećem ću ga postu objaviti....
Blessed be
- 16:43 -
ponedjeljak, 15.05.2006.
Regresija
Pojam "regresija" je malo kome poznat,ali najvjerojatnije ćete znati o čemu se radi kad pročitate post.......
Ovo ljeto ću ja napraviti regresiju,a u tome će mi pomoći jedna cijenjena gospođa koja se bavi bioenergijom i
visoko je cijenjena u svijetu....
Ne mogu vam opisati koliko sam uzbuđen al nemojmo sada o tome.......
Evo malo o regresiji.....
Blessed be......
U mnogim situacijama ona može u dva sata zamijeniti godine psihoterapije. Naravno, svaki je slučaj jedinstven, ali bilo bi divno kad bi i službena psihologija i psihijatrija češće posegnula za ovim vrijednim alatom.
Kada osoba prolazi kroz regresiju, ona je vrlo ranjiva. Suočava se sa najdubljim skrivenim strahovima, nepoznatim stranama ličnosti, te mnogim bolnim iskustvima. Takav izložen i osjetljiv položaj zahtijeva maksimalnu sigurnost okoline i stručnost terapeuta. Puno puta to nije slučaj, jer se ljudi znaju međusobno regresirati iz čiste radoznalosti, a ne znaju što učiniti ako stvari zapnu. Regresivnih tehnika ima mnogo. Razlikuju se unutar iste grupe po metodi, međutim, najvažnija je podjela na hipnotičku i nehipnotičku regresiju. Kad radimo nehipnotičku metodu osoba je budna, ima mogućnost racionalnog razlučivanja, doduše malo smanjenu i može se u svakom trenutku ustati iz kreveta i otići. Međutim, to je jedan procijep, kao pred san, kada smo još budni, a pred očima nam dolaze slike. U regresiji vodimo te slike i one se uobličavaju u jednu priču. Ipak, unatoč budnom stanju, emocije mogu biti jake, te je zbog toga stručnost terapeuta od presudne važnosti. Ove snažne emocije, te duboki uvidi u vlastiti smisao života i životni put, najvažnija je dobrobit regresije u prošle živote. Emocionalno proživljavanje, te "iskustvo" prošlih života ono je po čemu je nehipnotička regresija mnogo terapijski vrijednija od hipnotičke, a također i metode gdje netko drugi vidi vaše živote umjesto vas. Ako samo dopremo do sjećanja kao informacije (a ne doživljaja), to nikada neće aktivirati pozitivnu promjenu ličnosti kao kada su uključena emotivna sjećanja.
Ljudi se često pitaju koliko je to stvar mašte pojedinca. U regresijama nikada ne vidite ono što biste si u budnom stanju poželjeli. To su vrlo prosječni životi, osim rijetkih izuzetaka, te sa mnogim bolnim i tužnim završetcima, kojih se najradije ne biste željeli sjećati. Svaka regresija je iznenađenje i za klijenta i za terapeuta. To je iskustvo koje onaj koji ga nije doživio ne može zamisliti, baš kao ni slijepac boje. Zbog toga je regresija nešto što kvalitativno duboko obogaćuje život osobe, bez obzira na njezinu dob. Kada to prođe starija osoba, u sedamdesetima, ona misli da ne može saznati ništa novo o sebi, što bi njoj bilo nepoznato. Međutim, u regresiji se otvara novi svijet, na čuđenje osobe koja to priča.
Rezultat je taj da imate proširenu sliku sebe i svijeta. Sve dobiva novi smisao, saznajete svoju životnu svrhu i svoj put. Ne bojite se više smrti, prestajete biti ovisni o mnogim "životnim sigurnostima". Rješavate svoje kronične strahove, fobije, prestajete privlačiti negativne događaje koji se ponavljaju. To se može kretati od novčanih prilika do ljubavi i zdravlja. Dobivate konce života u svoje ruke, jer sada bolje razumijete sam Život. To dovodi do povećanog osjećaja sigurnosti, samopouzdanja i uživanja u životu.
- 23:27 -
petak, 12.05.2006.
...Jevrejska magija...
U arapskoj tradiciji, Jevreji su smatrani najvecim opsjenarima svijeta. I u srednjovjekovnoj Europi, i jevrejski uglednici i krscani medu kojima su oni zivjeli, cesto su kao cudotvorca, trazili nekog cuvenog opsjenara hebrejskog porijekla. Jevreji su, sa svoje strane, cesto i Krista opisivali kao carobnjaka.
Da li je hebrejska magija originalna tvorevina ovog semitskog naroda, bilo bi gotovo nemoguce ustanoviti a da se prvo ne odredi koji je dio njihovog magijskog naslijeda stranog porijekla. Nema nikakve sumnje da se opsjenarstvo mnogo upraznjavalo medu zidovima. S pravom ili ne, hiljade spisa nalazi svoje korijene u hebrejskom porijeklu, a sam Mojsije (Musai a.s.) bio je, u izvjesnom smislu rijeci, opsenar.
Dragocijene knjige
Prema Samaricanima, sav opsjenarski nauk izvire iz jedne knjige: Knjige znakova, koju je Adam (Adem a.s.) donio sa sobom iz raja kako bi mu omogucila da ovlada elementima i nevidljivim stvarima. Kao i Knjiga o Izrailju, ovo djelo jos postoji, ako se stvarno radi o istom djelu.
Smatra se da je Izrailj (sto znaci „Bozija tajna") bio pravi predavac tajni. Njegova Knjiga tvrdi da ih je dobio od Adama (Adem a.s.). Na drugom mjestu, citalac se obavjestava da je tajna bila povjerena Noi (Nuh a.s.) pred sam ulazak u ladu. Kao i kod drugih opsjenarskih tekstova, njena istorija seze do Solomona (Sulejman a.s.), sina Davidovog (Daud a.s.), diva medu cudotvorcima.
Bibliografska istrazivanja dosad su malo napredovala u traganju za Knjigom o Izrailju. Buduci da sadrzi vrlo veliki broj magicnih brojeva, znakova i uputa za pravljenje hamajlija, ona polaze pravo na to da je bila urezana na plocici od safira, iako su samo njeni kasniji primjerci dostupni za proucavanje.
Apokrifna Knjiga o Enohu je jos jedno delo koje polaze pravo na poreklo od Solomona i Mojsija. Kao i na drugim poljima istorijskog istrazivanja, gotovo da nema. Sumnje da su knjige za koje se veruje da su tipicni opsjenarski tekstovi, u najbolju ruku jako iskrivljene. U drugim slucajevima moglo je doci do zamijene.
Mnogi naucnici vjeruju da je veliki dio jevrejskog magijskog rituala, koji je postojao u starim rukopisima, izgubljen. Hebrejski opsjenari nisu se suocavali samo s rabinskim neprijateljstvom, vec ponekad i s gnjevom naroda u zemlji u kojoj su zivjeli, cesto kao manjina. Od njih se mogla traziti pomoc toliko puta, kao sto su Mauri i Poljaci pozivali tvorce kise: ali, ako bi ista poslo po zlu, oni bi bili okrivljeni. Potom je zakon o prenosenju, buduci da su samo rijetki mogli da se uvedu u misterije, mogao sprijeciti zapisivanje veceg dijela magijskog bogatstva.
Totovo naslijeđe
Knjiga o Enohu sadrzi sljedecu legendu o objasnjenju kako je magija dosla medu Jevreje:
Dva andela (Uza i Azael) Bog je poslao da iskusaju ljude, i provjere njihovu grijesnost. Buduci da oba bijahu skrhana nesrecnom ljubavi prema zeni, bili su osudeni na Boziju kaznu.
Jedan visi s neba glavom prema dolje; drugi lezi okovan iza Mracnih planina: to slucajno bijase onaj koji nauci zenu da slika njihova lica!
Knjige o Hermesu - neki kazu da ih je 42 – bile su pripisivane egipatskom bogu Totu; a sigurno su ih koristili i jevrejski opsjenari. Kazu da su na njegovom djelu stari Egipcani zasnivali svoju religiju i rasirene opsjenarske vjestine.
Ko je bio Tot ili Teut i sta su bila njegova magijska otkrica?
Prema Ciceronu, on je bio iz Tebe. Ucenja knjiga o Hermesu, koje jos postoje, na prvi pogled izgledaju zbrkane, misticne, kontradiktorne i magijske. Da li su to egipatske knjige? U ovo se vrlo ozbiljno sumnja. Vjerovatnije je da su Totova djela, kao sto je obicno bila praksa, prepisivana su, izdavana i prenosena dalje u donekle izmijenjenoj formi. Da danas sadrze tragove krscanskog, muslimanskog i gnostickog misljenja, izgleda ocito. Medutim, ja sam sreo aktivne sljedbenike teze da su ovo prorocanski spisi, dok neki smatraju da je njihovo pravo znacenje uvijeno u misticnu simboliku. Ako se radi o ovome, trebalo bi sigurno vise od ljudskog vijeka da se to razmrsi, ako covjek ne bi imao upute. Tako Tot ostaje gotovo zatvorena knjiga. Zohar (Knjiga svjetlosti) je jos jedno vazno djelo jevrejske magije.
Puna demona i duhova, davola i pakla, ona je bila u sirokoj upotrebi u 14. stoljecu u Evropi. Mozda se ova knjiga i kabalisticka skola koja ju je poticala, mogu smatrati najjacom pojedinacnom silom koja je Jevreje ovjencala slavom opsjenara na Zapadu.
Preko jevrejskih izvora ili preko tekstova koji polazu pravo na jevrejsko nadahnuce, treba traziti najveci deo zrtvenih i umilostivljujucih obreda koje danas zovemo visokom magijom. Kadenje i prinosenje tamjana uz zrtvu, svece i nozevi, te pentogrami - cak i vecina rijeci koje se koriste u ceremonijama - cine hebrejske vjerske postupke, na izvjestan nacin, slicnim saljivom podrazavanju krscanske mise od strane crne magije.
Bukvar za čarobnjake
Knjiga svete magije Avramelina Mudraca jedno je od granicnih dijela. U autorstvu jednog Avrama. sina Simonovog, prvi put je objavljena 1458. i mogla bi biti djelo krscanina. Ipak, ona ocito mnogo duguje jevrejskoj opsjenarskoj tradiciji. Ona je, vjerovatno, mjesavina: djelo krscanina posvecenog istocnjackom opsjenarskom umijecu. Bez kompletnog prevoda bilo bi ovdje tesko dati precizne detalje o prirodi i svrsi ove znacajne crne knjige. Ona polaze pravo na to da je original bio pisan na hebrejskom i da je - kao sto bi naslov htio da povjerujemo - „sveta", a ne „profana" magija. U skladu s vjerovanjima visoke magije, autor tvrdi da se andeli (meleki) i demoni mogu pomocu ove knjige koristiti za dobro ili zlo: zar to nije ista knjiga koja je predana Mojsiju, Solomunu i ostalima?!
Postupci u njoj slicni su onima koje nalazimo u vecini magijskih „bukvara" pocetnica za carobnjake. Dati su detaljni opisi bacanja cini, prizivanja duhova, vracanja izgubljenih predmeta, navodenje na ljubav ili mrznju. Nikakvo cudo da je tradicija obavezivala svakog posvecenika ove vrste magije da ne kaze ni dijelic nikome, ukoliko sam nije bio ubijeden da je primalac „spreman da to prihvati".
Solomonu se takode pripisuje omiljeni Grimoirum Verum (Udzbenik magije), koji sadrzi gradu iz cuvenog Solomonovog kljuca. Ne samo da ovaj svezak sadrzi „prave i autenticne tajne kralja Solomona", vec je, u stvari, pronaden u njegovom grobu! Pomocu njega opsjenar moze da se pripremi za naporno izvodenje umjetnosti, moze da napravi razne instrumente koji su bitni za naporno umijece prizivanja duhova i moze da okupi i otpusti veliki broj mocnih bica. Iako naslovna strana kaze da je gradu prikupio i objavio 1517. Alibek Egipcanin (u Memfisu), veca je mogucnost da datira iz 13. vijeka, a vjerovatno je prepisana iz mnogo starijeg rukopisa. Nije poznata verzija koja se moze uporedivati s Udzbenikom magije, iako su djelovi koji nedostaju u ovom izdanju ocito dostupni i savremenijim italijanskim tekstovima.
Prelazak u Europu
Drugo vazno djelo, koje se moralo naci u dragocijenom blagu svakog srednjovekovnog opsjenara, bila je Prava crna magija. I za nju se priznaje da je preuzeta iz hebrejskih izvora. Ona, u stvari, potice iz Solomonovog kljuca. Poznata po svojoj koncentraciji na smrtnim cinima i djelima mrznje, rnogla je biti prepisana iz rukopisa iz kojeg vode porijeklo sve kasnije verzije Kljuca. Poznato je samo jedno izdanje ove knjige - i to najrjede - izdanje iz 1750. Kao i sve ovakve magijske knjige, i ovaj primjerak se moze kupiti samo kod kolekcionara ili vidjeti u nekoliko biblioteka. Dok ove knjige o opsjenarstvu ne budu dostupnije, onima koji proucavaju okultizam nece biti lako da uporede meduodnos kulture i mita, koji je rezultirao u opsjenarske vjestine i u Europi i na Istoku.
Pored samih opsjenara dvije glavne sile krive su za sirenje proucavanja okultizma istocnjacke magije na Zapadu. To su na prvom mjestu arapski istrazivaci koji doslovce postuju nalog Proroka: „Tragaj za spoznajom cak i do Kine", i koji su prevodili i proucavali cijele biblioteke hebrejskih knjiga, cineci ih dostupnim na rapskom, latinskom i grckom preko svojih cuvenih univerziteta u spaniji. Zapadnjacki naucnici prenijeli su ovo ucenje u sjevernu Europu, gdje su se okultne discipline, kao i one profane, ukorijenile.
Sasvim odvojeno od opisa magije i opsjenara koji su pohranjeni u malo citanim djelima o zivotu i obicajima Hebreja, postoji drugi izvor iz kojeg se moze dobiti mnostvo podataka - Biblija.
U toku biblijskih vremena, smatra autor ovog teksta, britanski istrazivac Idriz sah, jevrejska magija poznavala je nekoliko vrsta izvrsilaca: vidovnjake kojima su se ukazivale vizije dok su fiksirali predmet i gatanjem; ljudi koji su dobijali savjete od likova svetaca, zivih ljudi i tako dalje - druga vrsta vidovnjaka; i vidovnjaci medu ciftama.
Svi su oni imali odgovarajuce predstavnike medu drugim istocnjackim narodima; izgleda da vrlo veliki dio njihove bastine potice od turanskih Mongola koji su u tim podrucjima prethodili Asircima.
Mudrac je, prema rabinu Akibi, licnost koja odlucuje o srecnim i nesrecnim danima za putovanja, sjetvu i slicno. Nekoliko jevrejskih autoriteta smatra da se vjestina magije ucila u toku egipatskog jarma, a takvi se opsjenari pominju u Starom zavjetu XIX, 31 i u Petoj knjizi Mojsijevoj XVII, II. Medutim, postoje opisi proroka i, vjerovatno, astrologa u Starom zavjetu II. 6. XVII, 13 i drugdje, sto pokazuje da su oni predstavljali podgrupu u glavnoj grupi opsjenara. Graveri su bili ljudi koji su se izvjestili u pravljenju hamajlija s kojim se Europa upoznala tek kasnije. Veliki dijelovi nekih zapadnjackih udzbenika magije bili su posveceni ovim hamajlijama i njihovoj izradi.
Fantastična znanja
Cini, skidanje cini, opsjednutost demonima i borba natprirodnih sila - to su sastavni dijelovi magijskog svijeta Semita. Vecina ljudi ce prepoznati takve vjestine kao citanje „zapisa na zidu", tumacenje znakova kao dokaza okultnog djelovanja. Mozda je manje ocita pozadina cuvene magijske bitke izmedu Mojsija i Arona i egipatskih opsjenara-duhovnika. Bio je to poznati carobnjacki trik toga vremena (jos postoji u Egiptu) da se (naoko) stapovi pretvore u zmije. Ono sto se stvarno dogada je sljedece: guja se dovodi u stanje obamrlosti tako da joj se pritisne gtava. Tada ona lici na batinu. Kada se baci na zemlju, budi se iz soka i prekida se hipnoticko stanje. To su radili Egipcani. Buduci da ova knjiga nema veze s odbranom vjere, nije preporucljivo raspravljati o pitanju da li je Aronova motka (koja je mogla biti neka slicna zmija) stvarno pozderala motke protivnika. Dalje napomene o ovoj interesantnoj pojedinosti mogu se naci kod pisaca kao sto su Mori. Lejn i Tompson.
- 23:33 -
petak, 05.05.2006.
Ezoterija i okultizam
Cilj ovog izlaganja je dati skraćeni prikaz ezoterije i okultizma, koji su važan izvor nadahnuća za nove religiozne pokrete našega doba. Prvo ću iznijeti kratko objašnjenje samih pojmova, dati povijesni prikaz tih "učenja i praksi", te njihovu prisutnost i utjecaj u današnjemu društvu, kao i odnos nas, kršćana, prema njima.
Pojmovi ezoterija i okultizam međusobno su usko povezani, ali unatoč mnoštvu zajedničkih sastavnica, ne mogu se između sebe potpuno izjednačiti. Riječ je o dvjema različitim stvarima. Povijesno gledajući ti pojmovi se vremenski javljaju dosta kasno, dok kao religiozne zbiljnosti postoje od samih početaka.
Ezoterija je složeniji pojam od okultizma, pa ću prvo objasniti pojam okultizma tj. okultnog.
Naziv okultno dolazi od latinske riječi occultus, a znači nešto skriveno, tajno, u širem smislu iznimno, neshvatljivo, neproniknuto, nerazumljivo. Riječ je prvi put upotrijebio liječnik iz Koelna Cornelius Agrippa u knjizi De occulta philosophia, objavljenoj 1533., a koja predstavlja najpoznatiji traktat o magiji u renesansi. Agrippa u knjizi iznosi svoja nastojanja da pronikne tajne prirode i života, više pod vidom umijeća, učinaka i djelovanja, nego teorije i učenja. Okultizam je tu izjednačen s praktičnom magijom, pa se bavi odnosima između niže prirode i nebeskih tijela, utjecajem planeta, tajnih brojeva, svezama mikrokozmosa i makrokozmosa, moćima slika, otrovanjima duše, načinima gatanja, sredstvima vraćanja i liječenjem opsjednuća. Riječ okultizam prvi je put izrijekom spomenuo, ne samo okultno kao do tada, poznati francuski vrač Constant, koji je dobio «inicijacijsko» ime Eliphas Levi, inače pisac brojnih magijskih tekstova, obrednih scenarija i utemeljitelj brojnih «okultističkih crkava«. Okultizam bi bilo sve ono što ljudi poduzimaju kako bi se domogli tajnih moći, položenih i skrivenih u svemiru. Okultizam često uvire u magiju i s njom se poistovjećuje. Da bi se postigao cilj i došlo do tih moći, valja dobro poznavati razne magične tehnike i teurgične postupke pučkog značenja. Na "nižoj" razini njima se bave, jednako u povijesti kao i danas, astrolozi, čarobnjaci, gataoci, iscjeljitelji, vidovnjaci, parapsiholozi, demonolozi i drugi neobični ljudi, koji svakodnevno zarađuju svoj kruh prodavajući obmane i opsjene lakovjernim ljudima. Na «višoj» razini okultizam obvezno obuhvaća složenije i ozbiljnije pojave: spiritizam, telepatiju, hipnozu, telekinezu, levitaciju, čija su objašnjenja funkcioniranja mnogo teža od onih pučkog praznovjerja. Tako razlikujemo pučki i »razvijeni« okultizam.
Ezoterizam se nadovezuje na tu drevnu okultnu baštinu i nad njom nadograđuje velike, učene sustave i apstraktne spekulacije, bliže filozofiji nego religiji. Ezoterizam dolazi od grčke riječi esoterein, a znači izvanjski put u unutrašnjost ili općenito unutrašnjost. On je istodobno oblik spoznaje, svjetonazor i način djelovanja. Po njemu istinska se spoznaja ne stječe analitičkim umom ili znanstvenim istraživanjem, nego unutarnjim prosvjetljenjem, vidovitošću i uvođenjem u tajni duhovni nauk. Propovijeda skup načela i učenja koja pretpostavljaju jedinstvo svemira i povezanost svega u njemu. Glede načina djelovanja posudio je bogatu tradiciju »razvijenog okultizma« Put ezoterizma je jasan: ulazi u vlastitu nutarnjost kako bi preko spoznaje dopro do posebnog oblika prosvjetljenja i osobnog spasenja. Za to je potreban strogi inicijacijski postupak. Ezoterizam se prema religijama postavlja superiorno, iznad i s onu stranu njih, jer postoji nauk što je svim religijama zajednički, ali i nadređen. Jedni za taj tajni nauk znaju, a drugi ne (ali danas postoji tendencija da se «tajni nauk» sve više nudi na tržištu religijskih i pseudoreligijskih «proizvoda»). Postoji obična i svakidašnja spoznaja, ali na višoj razini punija i savršenija spoznaja. Zato se religija razlikuje od tajne mudrosti. Ezoterično učenje govori da samo mudrost spašava, a ne vjera, čim se ezoterizam izjednačava s gnozom.
Razlike ezoterije i okultizma
Ezoterizam je više sustav i ideologija, a okultizam zbroj činjenica, umijeća i djelovanja. Postoji i obratno stanje: u širem smislu svaki ezoterizam nužno uključuje i okultizam, jer svoj duhovni upliv širi na cijelu prirodu i svemir. M. Eliade smatra da su ezoterija i okultizam dvije grane istog stabla. Neki smatraju da je ezoterija teorija, a okultizam praksa. Podjela na ezoterizam i okultizam ušla je u uporabu tek koncem XIX. st. po kojoj je ezoterizam sustav filozofsko-religijskih vjerovanja na kojem se zasnivaju sve okultne tehnike i praksa.
Danas su religiolozi sve skloniji, zbog uske povezanosti i teškoća u razdvajanju ezoterije i okultizma, uporabi zajedničkog i zbrojenog naziva: ezoterično-okultna religioznost.
Povijest ezoterije i okultizma
Ta se povijest može podijeliti u tri relativno neovisna razdoblja:
1. Ezoterično-okultna religioznost (EOR) u arhaičnim narodima i velikim nekršćanskim religijama svijeta. Počinje mitskim tumačenjima i magijskim ritualima u dvama tipovima tajnih inicijacija mladića solarnim i lunarnim nadahnućima kod totemističkih lovaca ratnika i matrijarhatskih biljogojaca, koji se onda međusobno spajaju u primitivna tajna društva sastavljena jedino od muškaraca. Inicijacija predstavlja neku vrst uvođenja u »svete znanosti«. U daljnjem razvoju se pojavljuje šamanizam ili spiritistička magija. Šaman je stručnjak za duše, vidovnjak, iscjeljitelj, liječnik, čarobnjak iznimna ugleda i učinka. Šamanizam je najstariji oblik religije uopće. Uz šamanizam treba navesti i astrologiju, kao drugu najstariju pojavu magično-religijske kuture u predkršćanskom svijetu. Svećenici su proricali kraljevima ratne ishode i gospodarske uspjehe. Dvije su astrološke teorije tada bile prisutne: mezopotamska, s lunarnim shvaćanjem, i egipatska, sa solarnim. Grčki duh je spojio obje tradicije i izgradio pitagorejsku astronomsku geometriju ili dao prinos astrološkom politeizmu. Okultno daje astrologiji ezoterični smisao. Treća pojava magično-religijske kulture je alkemija, grana okultizma i sustav ezoterizma koja svoj procvat doživljava u renesansi. Svo znanje o alkemiji treba prenositi u strogoj tajnosti odabranim i iznimnim pojedincima tajnim jezikom, posve nerazumljivim narodu i neupućenima. Nositelji te arcane artis su ljevači i kovači. Druga karakteristika alkemije jest potraga za Kamenom mudraca koji može liječiti u veoma kratkom vremenu. Alkemičari su i čarobnjaci: mogu postati nevidljivima, letjeti bez potpore i postizati magične učinke. Oni mogu gospodariti prirodom, promijeniti oblike stvari i njihov izgled, ući u plamen vatre, biti ubijeni bez nastupa smrti i sl. Alkemija, šamanizam i astrologija glavni su izvor budućeg ezoterizma i okultizma.
2. Razdoblje kršćanstva i iz njega proizašli pokreti i sinkretističke hereze
U ovom razdoblju je izraslo najgušće raslinje ezoterzma i okultizma. Kao posljedica susreta kršćanstva s gnozom nastaje gnosticizam, koji izjednačava spoznaju, gnosis, sa spasenjem, što je klasični oblik teozofije. Spasavajuća spoznaja nije racionalna, nego prolazi kroz iskustvo prosvjetljenja i neka je vrst obnove izgubljenog jedinstva s božanskim. Ta spoznaja je ezoterična, njezin predmet zaokupljenosti je čovjekov skriveni ili «tajni» Ja, zato su gnostici izabranici, mudraci, posjednici istine i spasenja. Glavno je spoznati istinu, a ne uzvjerovati u nju, po čemu se gnosticizam i kršćanstvo u bitnom razilaze. U te ezoterične pokrete spada i neoplatonizam i hermetizam, podrijetlom iz Egipta, te tekstovi Hermesa Trismegistosa u njegovom glavnom djelu Corpus Hermeticum, zbirci tekstova o astrologiji, magiji i alkemiji. Zatim, tu spadaju tzv. Vjernici ljubavi, mitologija o kralju Arturu i Gralu, duhovnim Templarima i tajnim predajama. Važna osoba tog razdoblja je Paracelsus koji stvara pod utjecajem neoplatonizma, alkemije i kršćanske mistike. Treba spomenuti i talijansku renesansnu misao o ezoteriji i okultnome: kršćanski kabalisti čitaju Bibliju metodom židovske ezoterične tradicije; Pico della Mirandola, koji uz gnozu, alkemiju i magiju misli da može ostati pravovjerni kršćanin. Jakob Bohme, najpoznatiji kršćanski ezoterist, piše De signatura rerum i Questiones Theophicae. U njima traži ono što je najskrivenije: Božju bit i tajnu pada ljudskog roda u Edenskom vrtu. Utječe na mističara Angelusa Silesiusa i pijetističku školu, njemački romantizam i idealizam. Zadnji predstavnik tog europskog ezoteričnog miljea je Emanuel Svvodenborg. On vjeruje da Bog preko njega šalje ljudima poruke, «vidio» je raj i pakao, anđele i demone. Za njega je priroda nešto doista živo, produhovljeno, osobno, slično uvećanom ljudskom biću. Svojom idejom o Novoj crkvi utro je put ključnoj zamisli New Agea o smjeni razdoblja izlaskom iz astrološkog znaka Ribe i ulaskom u astrološki znak Vodenjaka. Na Svvodenborga se pozivaju svi vodeći okultistički pokreti, jer u njemu vide svog najslavnijeg preteču i svoje najbolje teorijsko opravdanje. Gnostički učitelji, renesansni znatiželjnici, te Jakob Bohme i Emanuel Swedenborg, vidovnjak i duhovni zanesenjak, tvore klasičnu europsku ezoteričnu tradiciju.
3. XIX. i XX. stoljeće. Tek u XIX. i XX.st. događa se eksplozija ezoterizma i okultizma. Okultistička religija nadvladava ezoteričnu samosvojnost, antikršćanstvo i ratnička retorika se pojačavaju i tako se stvara rascjep između klasičnog ezoterizma i moderne ezoterije. Javljaju se neki važni autori: u Rusiji V. Solovjev, u Engleskoj Kingsford koji Krista prikazuje kao vrhovni ezoterični princip. Francuska, ipak, prednjači u promicanju i širenju okultnih znanosti, tako Ballanche zagovara isključivo unutarnji misticizam, androginu narav ljudskih bića, politeizamiteozofiju.
Godine 1875. utemeljeno je teozofsko društvo u SAD-u od strane Jelene Petrovne de Hahn, H.R Blavatskv, Henrva S. Olcotta, W. Q. Judgea i drugih. Teozofija je zapravo ezoterijska škola, utemeljena na najstarijim »sakralnim« baštinama, pa i onima priopćenim putem medija što ih A. Besant donosi u knjizi Tajna učenja. Ona shvaća tijelo kao karnalno, astralno, duhovno i eterično. Teozofija je bliža ezoterizmu pa je privukla malo sljedbenika, dok je spiritizam privukao mnoštvo znatiželjnika. Teozofi su radili na sjedinjenju istočnjačkih i zapadnjačkih tajnih prinosa, te je teozofija postala novovjeki sinkretistički religiozni pokret sličan gnosticizmu, i kao takav stepenica prije i bitan izvor New Agea. No, ubrzo je cijeli pokret osjetno počeo davati prednost hinduizmu, pod utjecajem A. Besant, jedne od predsjednica Društva. To je dovelo do rascjepa i osnivanja nove skupine koja će se prozvati antropozofskim društvom. Od tada imamo dva pokreta i misaona tijeka: teozofiju i antropozofiju.
Na čelo antropozofskog pokreta dolazi Rudolf Steiner, koji razvija ideje karme, samsare i reinkarnacije i na taj način se još više udaljuje od kršćanskog ezoterizma svoje učiteljice H. Blavatsky. Steiner posebnu pozornost posvećuje medicini i programiranom plesu, koji sa svojim ritmičkim pokretima, uz odgovarajuću glazbu, treba zapaliti u ljudima zaspale, nepoznate, skrivene moći, što je njegov trajni program ostvaren u vvaldorfskoj pedagogijskoj školi. Antropozofija nema za cilj spasenje duše, nego rasvijetljenje i poučavanje ljudskog duha. Zato koristi sve ljudske sposobnosti: pjesništvo, glazbu, plastične umjetnosti, matematiku, biologiju, astronomiju, medicinu i poljoprivredu. Antropozofija nije nikad imala većih odjeka i brojnije pristalice, ali je ipak poznata, daleko više po »pedagogijskim uspjesima« nego po ezoterijskom učenju.
Tu treba spomenuti i disidente od europske teozofijske baštine A. Baileva i J. Kri-šnamurtija. A. Bailev najavljuje tri događaja: dolazak Novog doba - New Age, povratak Isusa Krista, te uspostavljanje samo jedne svjetske religije. Tako je ona neposredni preteča New Agea. Krišnamurti, indijski teozof, naučava duhovnost oslobođenu od svih naličja i ustroja, čak i od pukog simbolizma, čime se uzdiže iznad svakog teozofizma, što je osobina i samog New Agea, koji u sebe usisava čitav mogući spektar različitih učenja, novih religijskih pokreta i «tehnika», slažući ih u mozaik svojeg sinkretističkog pogleda na duhovnost i na svijet.
Kao zadnje navest ću spiritizam, pokret na čelu kojeg je bio A. Kardec, pisac Knjige duhova i drugih spisa. Spiritizam bi po njemu trebao biti treća objava poslije Starog i Novog zavjeta. Zato je i bio snošljiv prema katolicizmu, što se ne bi moglo reći za njegove sljedbenike. Spiritizam se definira kao tehnika komuniciranja s duhovima putem medija, koristeći stanje transa hipnotičkog tipa, a danas je prisutan u postmodernom pojmu channelinga.
Postmoderna nebulozna i ezoterično-okultna religioznost
Najveći val ezoterizma i okultizma pojavio se 70-tih godina XX.st. u SAD-u. Nastala je mješavina mladenačke kontrakulture, istočnjačkih religija i postojećih ezoterijskih pokreta, nov i zamršeni sinkretizam, nazvan neoezoterizam, paralelna religioznost ili novi duhovni pokreti ili nebulozno-mistično-ezoterična duhovnost.
Nadovezuje se na baštinu XIX. st., na odbacivanje dualizma prirodno i natprirodno, ljudsko i božansko; prihvaćanje reinkarnacije, čovjekove odgovornosti za njegov duhovni i materijalni napredak; istovjetnost svih religija, učenja i vjerovanja; postojanje »skrivenih«, «tajnih» stvari, prvobitnog i izvornog znanja, težnja za općim bratstvom među ljudima; traženje suglasnosti između znanosti i religije; ustrojavanje teozofijskih skupina oko karizmatičkog vođe.
Ipak, novi val ne prihvaća sve, već jedan dio baštine otpada. Prvo otpada težnja za tajnošću i skrivenošću, te je ezoterizam samo religiozno spoznavanje i djelovanje koje nije službeno i crkveno, ali je svima dostupno. Drugo, više nije riječ o učenju i podučavanju, nego o osobnom djelovanju na unutrašnjost vlastitog bića, otuda važnost tijela i pomoć psihologije. Treća razlika se tiče ustroja: skupina gotovo da i nema, jer je pojedinac sam istodobno i proizvođač i potrošač svetoga, pa mu skupine i ne trebaju, a što se vidi na primjeru astrologije i čudesnog izlječenja. Četvrta novost je prestanak prevlasti zapadne sakralne tradicije u korist istočnjačkih religija.
Taj novi val očituje se u mnoštvu pojavnosti: u objavljivanju horoskopa, u horror filmovima i mnoštvu knjiga iz područja magije: Rosemary's baby, The Mefisto Waltz, The Exorcist, itd. Bujaju praznovjerja najniže razine: gatanje iz taloga kave, ishoda miješanja karata, raporeda zrna graha, putanji viska, reakcija vilinih rašlji ...Vjeruje se više u prošle živote, nego u buduću besmrtnost, što je čisti obrat kršćanskog učenja. Opće odrednice današnje postmoderne ezoterično-okultne religioznosti su:
a) Življenje religije bez zajedništva i izvan skupina - svedena je na sakralni individualizam, povremene susrete i trenutačne prilike, a ne na pripadanje određenim skupinama. Veze se uspostavljaju oko stanovitih časopisa, posebnih knjižara, duhovnih središta, sveučilišnih dvorana, izložbenih prostora, mjesta sastajanja, gdje se onda nude okultna znanja i duhovna iskustva.
b) Sve primjetnije iščeznuće i nestajanje obrednosti, jer su obredi zajednički ili ih uopće nema.
c) Postupno slabljenje njezine ideologičnosti - na pomolu je jedna religija bez ideologije. U prvi plan dolazi pragmatični okultizam, a ishlapljuju veliki ezoterični sustavi smisla i značenja. Nisu više u pitanju učenja o svetome, nego svakidašnje potrebe za svetim, a one se najbrže ispunjavaju ponudom okultnih vještina, a ne misaonih rješenja.
One su posljedica dvaju tijekova postmoderne: pluralizma i individualizma. Individualizam čini da religiju stvara sam čovjek i jedino za sebe, dok mu to upravo omogućuje pluralizam sa svojim neiscrpnim ponudama sinkretizma i elektizma. Postmoderna religija postaje ludička stvarnost, sve to sve više postaje igra, zabava, provod, sredstvo protiv dosade, dokolica, uzbuđenje, znatiželja i egzotika.
New Age i ezoterično-okultna religioznost
Ezoterično-okultna religioznost (EOR) u mnogome je nalik na New Age. Spangler, jedan od prvih učitelja i uglednika New Agea, otvoreno se pohvalio kako je najveći dio svojega nadahnuća crpio upravo iz baštine ezoterizma i antropozofijskog učenja A. Baileva. Ali, to ne vrijedi za cijeli pokret, jer su se mnogi njegovi utemeljitelji postavili odbojno prema ezoteriji i okultizmu u samom početku, da bi onda ezoterizam i okultno počeli prodirati u New Age, preplavljujući ga od vrha do dna.
New Age ima, a EOR nema: očekivanje utopijskog vremena savršenog sklada, posvemašjeg mira i bratske suradnje među ljudima; evolucionističko uvjerenje i holističku viziju svijeta; isticanje ekoloških problema i feminističkih zahtjeva; razrađenu znanstvenu obranu i potporu; chaneling (novi oblik spiritizma: "uspostavljanje veze" s drugom i višom razinom zbiljnosti; dok je stari spiritizam uspostavljanje, tj. traženje odnosa sa dušama mrtvih, što se nikad ne događa - op. a., i on je prisutan u EOR-u).
Zajedničke oznake New Agea i EOR-a: reinkarnacija, astrologija i gnoza.
Uzroci pojave ezoterično-okultne religioznosti
Sociolozi su na različite načine pokušavali protumačiti uzroke postanka i širenja ezoterizma i okultizma i s vremenom su se ustalile neke teorijske postavke. Od njih je najrasprostranjenija sociološka teorija proizašla iz marksizma i funkcionalizma. Ona smatra da je nova religioznost posljedica golemih i ubrzanih promjena u društvu zadnjih dvaju stoljeća. Te promjene su dovele do ezoterično-okultne religioznosti kao prosvjeda, izraza nezadovoljstva i pobune protiv takva društva, što je na tragu Engelsovog zamišljaja religije, ili do EOR-a kao najprikladnijeg i jedino mogućeg življenja svetoga u postmodernom svijetu. Znači, tu imamo EOR kao izraz prilagodbe, što je na tragu klasičnog funkcionalizma. Teorija prosvjeda govori o EOR-u kao prosvjedu protiv racionaliziranog svijeta u kojem je čovjek sveden na puku očitost i korisnost, a ne uzdignut na dostojno i smisleno življenje. EOR je upravo oporba modernitetu kao procesu odvajanja i rastavljanja u velikom dijelu. Ta religioznost pokušava sastaviti, pronaći izgubljeno jedinstvo, ali više kroz današnje vrednote postmodernog individualizma nego nostalgijom za predmodernim kolektivizmom. Među odvajanja moderne spadaju: udaljenost između čovjeka i prirode, raspadanje tradicionalnih zajednica, specijalizacija znanja i sposobnosti, rascjep između javnog i privatnog života. Teorija prilagodbe ide drugim putem. Ona kaže da je okultno, osobito u obliku astrologije, postalo religijom širokih gradskih masa potrošača i mladeži koju su odgojili masovni mediji. Tako ta religioznost zadovoljava potrebe ljudi, što je danas daleko važnije od istine. Ta se prilagodba, osim u astrologiji, vidi osobito u porastu vjerovanja u reinkarnaciju. Onaj tko je promašio u jednom životu, a tih je velika većina, može još uvijek uspjeti u nekom drugom životu. Zatim, imamo teoriju o igri i zabavi kao uzroku EOR-a. Ta teorija uzima okultnu djelatnost - spiritizam, astrologiju, magiju i satanizam - kao predmet ispunjenja čovjekovih potreba za razbibrigom i ludičkim uzbuđenjima, što se objašnjava time da se u društvu ravnodušnosti s vremenom iscrpljuju sredstva zabavljanja i učinci iznenađenja. U trenutku kad je ezoterično postalo sekularizirano, ostalo je mjesta samo za šalu i zabavu s okultnim, budući da ljudi više nisu stanju vjerovati u nadnaravno i čudesno, jer da zaista vjeruju, ne bi se poigravali s demonima, zlim silama i Sotonom u npr. različitim spiritističkim seansama. Upravo nedostatak straha pred tim pojavama pokazuje zapravo koliko ljudi danas neozbiljno shvaćaju religiju, pa i ateizam, dobro smješteni u sigurnom društvenom zaklonu sekularizacije i sekularizma. Sociolozi s toeloškom naobrazbom pustili su poslije u opticaj još jednu teoriju o EOR-u, kao instant nadomjestku za iznevjerene nade u tradicionalnu i crkvenu vjeru, i vrsti druge reformacije koja, na temelju buntovnog naraštaja kontra-kulture, traži kroz krive putove u istinitiju i vjerodostojniju religioznost. Kao zadnju teoriju koja se pojavila imamo teoriju o EOR-u kao «trećem putu» ili «trećoj» sili koja mora nadići jednako znanost i religiju, jer su obje ustanove zatajile - znanost stvorivši svijet hladne racionalizacije, a religija popuštanjem svjetovnim navikama i gubitkom proročke glasnosti. Granica između »službene« i »alternativne« znanosti u ovom religijskom konceptu postaje nejasno definirana, neodređena i višeznačna. Taj pokret, po shvaćanju ezoterista, ne udara na institucionalnu znanost, nego ide prema njezinu produženju i zaokruženju na višoj razini. Čak ni ljudi suvremene znanosti nisu jednodušni u određenju gdje je granica između znanosti i ne-znanosti, tako da je otvoreno jedno područje u kome se znanost i okultno mogu plodonosno susresti, što je dovelo do iznimnog booma znanstvene fantastike, ufologije i želje za dodirom s izvanzemaljcima. Postavlja se onda pitanje je li EOR uopće religija, budući da je uvjet za pristup njoj nereligioznost?
Kršćanstvo i nova religioznost
Kršćani moraju razmišljati o novoj religioznosti na suprotan način od znanstvenika. Prvi vide svuda ljude, a ne njihove ideje, dok drugi čine obratno, videći svuda ideje, a ne ljude. Govoreći kao kršćanin o novim religioznostima, govorim o ljudima koji po njima žive, a ti ljudi su moji bližnji. Pokažem li možebitnu lažnost nove religioznosti, nisam time još potvrdio istinitost kršćanstva, jer ono ne živi od neuspjeha drugih, nego od vjerodostojnosti svojih sljedbenika. To treba tek na djelu pokazati: Hic Rhodus, hic salta. Znamo na koji je način to činio naš sv. Dominik! Ne smijemo biti ratoborni kršćani koji u svim ljudima što su pristali na novu religioznost vide samo lukavstvo, novac ili zlo, a da se ne pitaju kako se to zbilo i da ne uvaže ljudske slabosti i naslute dobru volju. Čini se da se kršćani neće spasiti po uspješnosti pobijanja tuđih ideja, nego po dobroti prema nepoznatoj braći u nevolji. To obvezuje nas, kršćane, na potpuni obrat u pristupu, mi najprije sebe moramo staviti u pitanje, jer su pojave u svijetu nerijetko posljedice naše nevjere i duhovne mlakosti, moramo tražiti «sektanzam u nama», a tek potom u drugima. Trebam se zagledati u sebe i vidjeti koliko u meni, u mojoj savjesti ima skrivenih sklonosti i težnji prema fundamentalističkim i integrističkim težnjama u društvenom životu. Koliko toga u krajevnoj i općoj Crkvi? Isto pitanje trebam postaviti s obzirom na sklonost i težnju prema ezoteričnim i okultnim rješenjima. Tako velika sociološka istraživanja u Kanadi pokazuju da vjernici u svoj credo pripuštaju mnoštvo ezoteričnih i okultnih sadržaja: 35% ih vjeruje u predviđanja astrologa, 25% u istinitost spiritističkih poruka, 60% u postojanje iznimnih psihičkih moći u nama, 45% u točnost proročanstava, 60% u channeling i 25% u telepatiju. U Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji dobiveni su slični, ili porazniji rezultati ...
BLESSED BE 
- 14:52 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
srijeda, 03.05.2006.
Charge of the Goddess
Charge of the Goddess
Hear ye the words of the Great Mother, She who of old was also called among men Artemis, Astarte, Athena, Dion, Melusine, Aphrodite, Cerridwen, Arianrhod, Isis, Brigid and by many other names:
"When ever ye have need of anything, once in the month, and better it be when the moon is full, then shall ye assemble in some secret place and adore the spirit of Me, Who am Queen of all witcheries and magicks.
There shall ye assemble, ye who are fain to learn all sorcery, yet have not won its deepest secrets; to these will I teach things that are yet unknown.
And ye shall be free from slavery; and as a sign that ye be truly free, ye shall be naked in your rites; and ye shall dance, sing, feast, make music and love, all in My praise. For Mine is the ecstasy of the spirit, and Mine also is joy on Earth; for My law is love unto all beings.
Keep pure your highest ideal; strive ever towards it; let naught stop you or turn you aside. For Mine is the secret door that opens upon the Land of Youth, and Mine is the cup of the wine of life, and the Cauldron of Cerridwen, which is the Holy Grail of Immortality.
I am the gracious Goddess, who gives the gift of joy unto the heart of man. Upon earth, I give the knowledge of the spirit eternal; and beyond death I give peace, freedom and union with those who have gone before.
Nor do I demand sacrifice; for behold, I am the Mother of all living, and My love is poured out upon the earth."
Hear ye the words of the Star Goddess, She in the dusts of whose feet are the hosts of heaven, and whose body encircles the universe:
"I who am the beauty of the green earth and the white moon among the stars and the mystery of the waters and the desire of the heart of man call unto thy soul,
Arise! and come unto me! For I am the soul of nature, who gives life to the universe. From Me all things proceed and unto Me all things must return; and before My face, beloved of Gods and men, let thine innermost divine self be enfolded in the rapture of the infinite.
Let My worship be in the heart that rejoiceth; for behold, all acts of love and pleasure are My rituals. And therefore let there be beauty and strength, power and compassion, honour and humility, mirth and reverence within you.
And thou who thinkest to seek for Me, know thy seeking and yearning shall avail thee not unless thou knowest the Mystery; that is that which thou seekest thou findest not within thee, thou wilt never find it without thee.
For behold, I have been with thee from the beginning, and I am that which is attained at the end of desire."
Blessed be
- 16:20 -
ponedjeljak, 01.05.2006.
Vježbe....
Ovdje cu vam napisati par korisnih vježbica.......
1.Buđenje bez alarma!
2.Znat cete kad vam netko laže......
3.Predosjecaj da ce se dogodit nesto opasno...
Krećemo:
Level #1 - Alarm za buđenje ujutro
It is a simple practice and will wake up in the morning in the correct time.
* Before go to sleep.
* Relax on your bed. Relax your Mind and Body.
* Breath slowly and deeply.
* Talk to your inner mind. "Hi, I am going to sleep. Please wake me up at 5am."
* Do the suggestion at least 25 times and sleep.
* You will wake up at 5am.
Level #2 - Detektor laži
This practice is used to setup alarm when a person say lie to/before you.
* Before go to sleep.
* Relax on your bed. Relax your Mind and Body.
* Breath slowly and deeply.
* Talk to your inner mind. "If anybody says lie before me, show me the RED LIGHTNING in my mind"
* Do the suggestion at least 25 times and sleep.
* Continue this practice for 15 days.
If a sales person/somebody tell lies before you, you can feel slightly/hardly in your mind.
Level #3 -Opasnost
This practice is used to setup alarm when you are going to meet accident/dangerous situation.
* Before go to sleep.
* Relax on your bed. Relax your Mind and Body.
* Breath slowly and deeply.
* Talk to your inner mind. "Before a couple of minute give slight giddiness to me."
* Do the suggestion at least 25 times and sleep.
* Continue this practice for 15 days.
When you are traveling in a vehicle and if you feel nervous or giddiness unnecessarily, just come out.
3 posta ispod ovoga sam napisao kako možete vidjeti auru..
Ove vježbe ma koliko vam izgledale glupe i neportebne jako su korisne,stoga pokušajte-nećete zažaliti!
May the Light of wisdom within the soul reach you with strenght!
Blessed be!
- 13:55 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
Psychic Ball-pokusajte,zanimljivo je.....
In this lesson you are going to learn to create your psychic Ball with your own mind power. You can use this psychic ball as your servant. Healing, Telepathy, Clairvoyance and psychic attacks can be done by your Psychic Ball.
It is very easy to create your psychic ball. You just need 15 days of practice for 15 minutes.
Basic Level
* Select the calm and peaceful place.
* Stand/sit in a comfortable posture.
* Close your eyes.
* Take few relaxed breaths.
* Go to the Alpha level.
* Now stretch your hands as you are holding a baseball.
* Imagine that the energy flows from you center of your both hands to create the ball.
* Visualize, Feel the energy swirling between your hands.
* Visualize a small ball created by your own energy.
* You may feel tingles in your hands.
* Feel the ball is become stronger and bigger.
* Visualize the ball is rotating with energy.
* After creating psychic ball mentally. Ask the ball to go inside your body. And Visualize.
Everyday do this practice. After 15 days you can use this psychic ball for your own things.
Using Psychic Ball
You can only use the psychic ball after you are satisfied your self about your creation.
* Healing - Just create the psychic ball and fill the ball with the healing energy within you. Fill still you need. Then mentally send the psychic ball to the patient. Cover the patient with the ball. You should feel it in your mind. You can see the changes.
* Changing Tense/ Anger - You can change the tension or anger of your superior with the psychic ball immediately in your office. Even you do not need to close your eyes create the psychic ball and fill it with happiness, joy, love and peace. Feel the energy ball. Send it to your superior and cover him. See the changes after 10 minutes.
* Love - You can use it for your love/marriage. Create the ball and fill it with love and send it to your partner and see the changes. It will workout easily.
* Cleansing Home - If your home is unhappy. Just create a psychic ball and fill it with the heat, which can cleanse the negative aura in your home. Send the ball to clean each and every place of your house. Send the ball to clean each and every person of your house.
* The uses of this psychic ball are endless....
Advance Level
* Indian Yogis are also using the same practice. But they do not create psychic ball. They will create girl with their energy. Some angels are created in this way. This is called as Kritiya Sidthi.
* You can also create various images to help you. Not only ball, you can also visualize cross, swastic, fire, ice, wind or any symbol. But in my experience ball shape is good.
* After good practice you can name your psychic ball. Call and give the work. It will work quickly.
* Experiences will give good
Ukoliko želite da pišem o ovakvim stvarima,samo mi ostavite komentar.....
Blessed be
- 00:26 -
subota, 29.04.2006.
Jedno pitanje za vas....
Kao što i sam naslov kaže,imam jedno pitanje za vas.....
Zamislite sljedeće:sjedite i pričate s nekom osobom..............
..........otkrijete toj osobi da se bavite okultizmom,u ovom slučaju ću biti malo određeniji-otkrijete toj osobi da se bavite magijom...
....."ta" osoba vas čudno pogleda i nasmije vam se....
Što biste vi napravili da dokažete nekome da magija "postoji"?
Bi li ste napravili neki spell i sl?
Baš me zanima,stoga bih vas zamolio da mi odgovorite!
May the Light of wisdom within the soul reach you with strenght!
- 22:47 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
